Jedva čekam onaj dan
kad će u moj slatki san
i krevetac roze boje
stići nešto sasvim moje.
Što nikome neću dati.
Možda malo… mami, tati…
Što će biti moje blago,
moje milo, slatko, drago.
Sad je kao u oblaku,
tu u maminom stomaku.
Pa osetim dragu buku,
kad na njega stavim ruku.
Ne mogu da više čekam.
I ništa mi sad ne treba.
Samo mamu zapitkujem:
“Kad će stići naša beba?”
Dobiću sad ja sestricu
i za život drugaricu.
A kada se ugledamo
biće k’o da se već znamo.
Neće biti više drama,
neću više biti sama.
Gde se život rado rađa
tu ne može biti svađa
❤ ❤ ❤
Posvećeno Aniki, da joj prekrati čekanje
20. februar 2025.
Goga